Asocijacija za istraživanje prapovijesti

Autor: Vesna Krnić-Nikolić

API je opet bio na putu!
Ovaj puta nas je Goran Majetić iz Karlovca poveo starom cestom, jugozapadno od Karlovca, u pravcu Plitvičkih jezera, do prethistorijskog tumula.1
Povijest prethistorijskih razdoblja u hrvatskim krajevima podudara se s europskom prethistorijom i njezinom periodizacijom. To znači da su se i ovdje, kao i na području današnje Engleske, Francuske, Njemačke ili Italije, sve do drugog milenija pr.Kr. smjenjivala tisućljetna prethistorijska razdoblja: neolitik ( stariji i mlađi ), eneolitik ili brončano doba, te na kraju željezno doba.

Kontinentalno područje današnje Hrvatske: sjeverno, nizinsko plodno ravničarsko s rijekama i južno, koje pripada jadranskom, ili šire mediteranskom krugu bila su značajna u pretpovijesnom razdoblju za Europu kao tranzitna područja, a kulture koje su na ovim prostorima postojale, igrale su ulogu posrednika između maloazijskih, sjevernoeuropskih i zapadnoeuropskih, jadranskih i egejskih kulturnih utjecaja. Neolitik, ili “mlađe” kameno doba je tako nazvano prema tehnološkom kriteriju. Razlika između ’starijeg i mlađeg kamenog doba nije samo u tehnici proizvodnje keramike ili izradi oružja i oruđa, nego i u organizaciji društva i načina života. Nekadašnji lovac i sakupljač plodova postao je uzgajivač stoke i poljoprivrednik, te u to vrijeme započinje sa izgradnjom stalnih nastambi!
Čovjek neolita, novim načinom života: krčenjem šume i šikare, građenjem naselja, opkopa oko naselja, oranjem, odnosno kopanjem, sijanjem, kao i novim vidom graditeljstva mijenja lice zemlje, pa bi se ovo razdoblje trebalo zvati ‘zemljanim dobom’. U Engleskoj a i po cijeloj Europi grade se umjetna zemljana brda većih ili manjih dimenzija, za sada još nepoznate namjene. Takve umjetno sagrađene uzvisine od zemlje ili kamena, se nalaze rasute i širom Hrvatske.
U razdoblju na razmeđi brončanog i željeznog doba na području današnje Hrvatske živjela su različita plemena Ilira: Histri ( Istra ), Liburni ( od Istre do rijeke Krke ), Japodi ( u Lici ), Delmati ( u današnjoj Dalamciji ), Ardijejci ( u današnjoj Bosni ) itd. Iliri se u prvoj, fazi željeznog doba ( 10.- 4. stoljeće pr. Kr. ) asimiliraju ( djelomično ) sa Keltima. Potvrda Kelta na našim prostorima je važna, jer su oni prvi koji su uspjeli ujediniti kulture čitave prethistorijske Europe od Atlantskog oceana pa sve do Crnog mora, a to znači da su i naše prethistorijske kulture pripadale paneuropskom kulturnom krugu onog vremena. Iz tog vremena još nismo naišli na tragove naselja, nego samo na nekropole ( groblja ), odnosno grobne humke različitih oblika i veličina, te različitih načina gradnje.Sve nas je to i navelo na ovaj izlet, u potragu za tumulusom koji se prema pričanju nalazi nedaleko od mjesta Točak Veljunski, a smješten je na strmini iznad rijeke Korane.

Dolaskom po putu zaraslom u travu, s lijeve smo strane zamijetili pravilan brežuljak

Pogled na Koranu iz podnožja, sa ‘terase’ ispod Tumula.

Od podnožja do vrha, visok je oko 6 metara, no nije potpuno kružnog tlocrta, nego elipsoidnog, tako da je dugačak otprilike 40-tak metara. Zbog toga i nismo potpuno sigurni da li je to što smo posjetili tumul, ili prethistorijska mogila2. Sa tri je strane okružen potpuno ravnom livadom, a sa četvrte strane mu se stranica blago spušta do terase koja se nalazi u njegovom podnožju, ali se onda strmo spušta sve do rijeke Korane.

Pogled na umjetni brežuljak sa prilazne ceste.

Problem je taj što smo samo razgledali smještaj objekta u prirodi, odredili visinu i duljinu, ali nismo ništa poduzimali u smislu potrage za fragmentima keramike ili nekim drugim ostacima. Primijetili smo jedino obrađeno kamenje u obliku kvadra različitih veličina, koje se nalazi u podnožju objekta, poluzakopano u zemlju što čini svojevrsni kameni prsten koji okružuje podnožje umjetnog brežuljka.

Pogled s vrha tumula na Koranu.

Kamen pravilnih stranica, jedan iz ‘kamenog prstena’ oko podnožja brežuljka.

Za neolit je poznato da su naselja bila građena na terasama iznad rijeka, a da su se stanovnici bavili poljoprivredom, stočarstvom i proizvodnjom oružja, oruđa i posuđa. Uz naselja su bili nizovi jama, kao ostave i za otpatke. Neka naselja su bila utvrđena opkopima, neka palisadama, a neka su imala obadvije vrste zaštite, zavisno od susjeda.
U novije pak doba ( ilirskom, ili još novijem, antičkom ), na starijim se umjetnim brežuljcima, često gradilo naselje kasnije nazvano ‘gradina’, što se u toponima zadržalo sve do danas.
Tako kratkim izletom, zasigurno ne možemo reći da li je ova zemljana građevina prethistorijskog, ilirskog ili još kasnijeg podrijetla. Jedino u što jesmo sigurni da je brežuljak pravilan, građen ljudskom rukom, da postoji obrađeno kamenje koje čini prsten oko podnožja brežuljka, i da ćemo se sigurno vratiti i malo bolje pogledati i pokušati otkriti što krije ovaj zemljani humak!

1 Tumul je manji humak zemlje ili nasuto kamenje ispod kojega se nalazi jedan ili više grobova.
2 Veći humak zemlje, ili manje ‘brdo’ načinjeno od zemlje ili kamena.