Istra Terra Magica
7. 06. 08`
ISTRA TERRA MAGICA
ISTRA DRUGA TOSCANA
PAZIN SRCE ISTRE
Termini su to u turističkoj promociji našega doba, ali jesu li to i tragovi mitova iz daleke prošlosti – prapovijesti… iz vremena prije naše povijesti?
Poluotok Istra oblikovan je sudarom dvaju kopna i sastavni je dio današnje Europe. Nadolazeće kopno se snažnim udarom dijelom podvuklo pod veći kontinent. Sudar je oblikovao današnji reljef Istre: ravničarski zapadni dio poluotoka, središnji dio „namreškan” - brežuljkast, a istočni dio Istre s istaknutijim brežuljcima, Ćićarijom. Granična linija sudara: Toscana – Dolomiti – Istra, kao šav koji spaja dijelove na haljini, tako sinkrone linije oblikuju „šav“ Duino-Kamenjak.
Da li je to djelo pretpovijesnih civilizacija koje su utjecale na oblikovanje planeta Zemlja? Oblikovanje planeta te su civilizacije vršile, a čine to i danas, putem sinkronih linija – energetskih tokova Svemira. U terminologiji drugih autora: zmajeve brazde,… sinkrone linije su silnice – tokovi energije koje spajaju planete, obavijaju i planet Zemlju, živi svijet, daju život. Kao što krvotok u našem tijelu putuje do najsitnijih stanica donoseći po život važne sastojke.
Kvantna teorija tvrdi da materijalni svijet kakvog poznajemo čini tek nešto manje od 5% Svemira. Preko 95% su vibracije, oku nevidljive, dijelom mjerljive u različitim frekvencijama. Mjerljive suvremenim instrumentima i alternativnim metodama. Te frekvencije (vibracije – titraji) iskazuju određeni red – strukturu – svjesnost. Iskazuju usmjerenost stvaranju. Putem sinkronih linija kaos se pretvara u red, nastaje sinkrono stanje. Sinkrone linije su putevi života (preporučam djelo autora zapisa i praktičnog rada na ovoj temi: Oberto Airudi Falco). Istraživanja su potvrdila da kod klinički mrtve osobe i dalje postoji energetski svjesno postojanje misli i razmišljanja. Svijest se i dalje izvjesno vrijeme zadržava oko fizičkog tijela (Dr. Sam Parnia, 2001)
Istra je obavijena mrežom sinkronih linija. U južnom dijelu Istre, u visini mjesta Bale, poluotok presjeca 45. paralela. Na tom području ima niz zanimljivih lokacija sa energetskim zračenjima. Pozitivnim događanjima. Cijelo to područje Istre vibrira i titra. U podnožju brda Montrakej, 3 km od Bala, je Eko – art centar „Eija“, koji vodi Igor Drandić. Centar se djelatnostima uskladio s energijama toga područja, digao ih na viši nivo, vibre se šire i donose pozitivne pomake u cjelokupnom životu toga kraja. Na brdu je anomalija – terase spiralnog oblika (nije prirodno), međusobni raspored brežuljaka (tlocrt) nitko još nije ozbiljnije ispitao.
U špilji Šandalja pokraj Pule su godine 1961. pronađeni materijalni ostaci kulture pračovjeka – homo sapiensa. Početna istraživanja u špilji Šandalja provodio je poznati paleontolog dr. Mirko Malez. Prve procjene starosti nalaza su bile na 800.000 godina. Špilja je devastirana otvaranjem kamenoloma u blizini, te je upitno u kolikoj mjeri je danas moguće provesti istraživanje.
Godine 1995. Dr. Preston Miracle s ekipom suradnika, iz više znanstvenih institucija, otpočinje istraživanja u podzemnom objektu Pupićina peć u Veloj dragi podno Učke.
Cilj ovih istraživanja je bio sakupiti i predstaviti arheološke tragove prastanovnika istočne Istre. Utvrđeno je da Pupićina peć ima svoje mjesto u svijesti stanovnika tog dijela Istre. Ljudi su boravili u špilji ostavljajući tragove svojih djelatnosti: crteže na stijenama, ostatke boravka u tlu. Procjena starosti nalaza je bila najmanje 10 000 godina.
Brdo Motovun je stožastog oblika. Potvrđeno je sjecište sinkronih linija. Na njemu je naselje sa ostacima utvrda iz prošlih vremena. Ima li u „utrobi“ brda ostataka prapovijesti?
Pogled na Pazinsku jamu
Spremište kišnice u dvorištu Kaštela Pazin
Oluk u obliku ovna u Kaštelu Pazin
Pazinska jama je specifičan fenomen u središnjem dijelu Istre. Kanjon visokih litica, a na kraju kanjona veliki otvor koji vodi u podzemlje, u nepoznato… Na liticama su vidljivi manji i veći otvori koji nestaju u unutrašnjosti stijena. Dnom kanjona teče potok Pazinčica nestajući u podzemlju. Utvrđeno je da vodotok Pazinčice izvire ponovno na površinu u istočnom i južnom dijelu Istre, a vjerojatno i u Limskom kanalu na zapadnoj obali poluotoka. Konfiguracija tla nekadašnjeg vodotoka se proteže dalje pokraj Tinjana, Kanfanara, ostataka Dvigrada, prema Limskom kanalu.
Na liticama iznad Jame dominira utvrda Kaštel Pazin, oko kojega je izgrađen današnji grad Pazin. Kaštel Pazin je stoljećima bio najznačajnija građevina u središnjem dijelu Istre, u Istri. U dvorišnom dijelu Kaštela, na visokoj šterni – spremištu kišnice – postavljene su kugle. Na zidu ispod krovišta u kamenu je isklesan oluk u obliku ovna. Položaj Kaštela nije uobičajen. Nije na vrhu brežuljka kako su građene utvrde. Iznad njega se uzdiže obronak visoko iznad građevine. Kaštel je izgrađen na rubu litice iznad Jame kao da čuva Jamu. Jama je čvorište sinkronih linija? Danas onečišćen prolaz sinkrone linije?
Jama je stoljećima bila odlagalište svakovrsnog otpada. Bacani su u nju neprijatelji, živi i mrtvi. Gradnjom kanalizacije usmjeravaju se i sve otpadne vode u potok – u Jamu. Bilo je jednostavno nešto baciti u dubinu kanjona, ne vidi se, ne smeta, zaboravlja se. Voda odnosi dalje. Voda izvire negdje i kaptira se u vodovod…
Građani su samoinicijativno 1989. godine proveli obimnu volontersku akciju čišćenja i uređenja Jame. Vrijednost akcije je bila današnjih 900 000 Eura. No bez rješenja za preusmjerenje kanalizacije, izgradnju pročistača, uvođenje reda u odlaganje smeća, Jama je ponovno devastirana. Upitan je zdravstveni status stanovnika u tom dijelu grada, uz Jamu.
U povijesti je Pazin imao značajnu ulogu u razvoju poluotoka, često vodeću poziciju u razvoju toga kraja. Poznate i uspješne osobe raznih profila su tome doprinosile. Da li je danas krivulja kretanja uspješnosti okrenuta na dolje?
Pisac Dante Alighieri je godine 1308. posjetio Istru. U svom pjevanju Pakao u čuvenom djelu „Božanstvena komedija“ izrijekom spominje Nezakcij kraj Pule. Na putu do juga poluotoka odmarao se u samostanu Svetoga Mihovila – kažu zapisi. Vjerujemo da je riječ u samostanu Svetog Mihovila koji se nalazio na brežuljku današnjeg imena Gortanov brijeg u neposrednoj blizini Pazinske jame. Pazin je tada bio na trasi kopnenih puteva Istre, sjedište grofovije Istre. Nezaobilazno odredište za putnike namjernike. Vjerujemo da je Dante Alighieri u pratnji vodiča obišao Pazinsku jamu, koja mu je poslužila kao inspiracija u opisu ulaza u sam Pakao: „uz obronak se pusti dadoh, gdjeno na donjoj nozi težište je cijelo. Ne bješe sumnje da sam stigo s drugom na rub doline gdje je bezdno tlačno, što viječnim vriskom odzvanja… i tugom. Nas ne čekaše otvor pun sjaja skupa, već grdna špilja od prirode šuplja sa škrtim svjetlom i dnom punim rupa. Ko uđe nek se kani svake nade.“
Prilaz do Pazinske jame
Kanjon kojim teče Pazinčica
Ulaz u Pazinsku jamu
Ulaz u Pazinsku jamu
Vidljivo je oblikovanje ulaza
Ljepote kanjona do Jame
Francuski pisac Jules Verne, otac znanstvene fantastike (alternativne znanosti!) izuzetno je vjerno tekstom i crtežom opisao Pazinsku jamu i Kaštel Pazin u svom romanu „Mathias Sandorf“. Junak romana, zatočen u kaštelu Pazin, glavnom gradu Istre, dramatičnim bijegom kroz podzemlje jame izlazi u Limskom kanalu i spašava se.
Pisac u tom romanu piše i o fenomenu rezonancije zvuka. Zatvorenici su bili zatvoreni u ćelije u jajoliko izduljenom hodniku. Riječ je o dvije prostorije na suprotnim krajevima elipse koju je opasavao hodnik. U tim okolnostima i najtiša riječ izgovorena u jednom od žarišta krivulje hodnika jasno se čuje u suprotnom žarištu. To je akustična pojava koja se dešava u lađama katedrala ili pod svodovima elipsoidnog oblika. Na takvu pojavu nailazimo u kriptama Pantheona u Parizu, kupoli Svetog Petra u Rimu, zvučnoj galeriji Svetog Pavla u Londonu, ali i u otvorenim kazalištima (bez krova) – amfiteatrima stare Grčke. U Kaštelu Pazin, staroj crkvici u Draguću u istočnoj Istri također je potvrđena ta rezonancija. To su znanja koja su znali vitezovi templari. Znanja su to prapovijesnih civilizacija koje su gradile piramide. Jednostavno objašnjenje tog fenomena rezonancije je korištenje sinkronih linija.
Ova tema otvara jedno od temeljnih pitanja: Između civilizacija prapovijesti i naše današnje ne postoji kontinuitet – povezanost. Nova civilizacija ponovno „otkriva toplu vodu“.
OBLICI SU PRAZNI
PRAZNINA NIJE NIŠTA
DRUGO DOLI OBLIK (Zen budizam, 2000. g. prije Krista)
SVE SE SASTOJI IZ PRAZNINE I OBLIK NIJE NIŠTA DRUGO
DOLI ZGUSNUTA PRAZNINA (A. Einstein, 2000. g. poslije Krista)
svibanj 2008.
